Svježe cijeđeni sok od nara čije se trpko-slatke kapljice slijevaju sa štandova na pješčane ulice. Podrumska svježina vlažnog kamena od kojeg su građene zidine Starog grada. Mješavine smirne i orijentalnog tamjana čije se arome ne mogu naći nigdje drugdje osim u Svetom gradu. Falafel i halva prženi u dubokom ulju pripremljeni sa svježe mljevenim susamom. Košer, naravno. I sol. Lebdi u zraku, ne dopuštajući vam da zaboravite koliko je blizu Mrtvo more. Ovako miriše i okusi Jeruzalem.
Tel Aviv se u vodičima naziva Bijelim gradom. Međutim, oni koji su automobilom stigli do Jeruzalema mogli su vidjeti svijetle zgrade kako izviruju iza brda dok su prelazili sljedeće kilometre betonskih serpentina. Jeruzalem nije veliki grad. Umjesto toga, ima misterij, zagonetku, auru neispričanih priča koje kriju vrata Starog grada od bijelog pješčenjaka ili uličice sve ortodoksnih četvrti.
Što ga dublje upoznajete, to više pod prstima osjećate njegovu mističnu, opipljivu atmosferu. Onaj kakav ne postoji nigdje drugdje u svijetu. Oni koji su bili u Jeruzalemu zauvijek će pamtiti rezonantno ozračje štovanja tri najveće svjetske religije, koje ih je pratilo nakon prelaska legendarnih zidina Davidova grada. Tu se susreću Biblija, Kuran i Tora, a odakle kreću na daljnji put noseći poruku proroka koji propovijedaju Riječ Božju.
„Moja kuća je podijeljena zidom”
Prolaze njime svaki dan na putu do posla, škole ili odlaska na molitvu. Postao je neodvojivi element infrastrukture Izraela i Palestine. Visok 8 metara, napravljen od betonskih blokova. Zid. Za turiste je to simbol sukoba između Izraela i Palestine. Za domaće koji s druge strane imaju prijatelje, obitelj ili ljubav – bolna priča. I premda politika na ovim prostorima igra ključnu ulogu, a sukobi i dalje eskaliraju, ljudi nisu svima važni.
U jednom od uličnih barova u Jeruzalemu čujem priču kako zid nije uništio međuljudske odnose. To je simbol, barijera, podjela, ali može se živjeti iznad podjela. Teško je to razumjeti, pogotovo posjetiteljima koji se naježe pri pogledu na 790 km dug zid s bodljikavom žicom.
To smo mi Židovi
Samo u Izraelu postoji gotovo milijun Haredima (ultraortodoksnih Židova). Samo u Jeruzalemu živi oko 270.000 Židova, a većina ih se može pronaći u Mea Shearimu, jednoj od najortodoksnijih četvrti u gradu, ako ne i u zemlji. Nekada je od ostatka Jeruzalema bio odvojen zidinama i točno 100 vrata. Danas je nevidljiva granica obilježena plakatima koji pozivaju na skromno odijevanje, zabranu fotografiranja i poštovanje tradicije od strane turista.
Mea Shearim je naseljen uglavnom Hasidima (podskupina Haredima). Iako je to nama Europljanima teško zamisliti, hasidi su svoj život podredili čekanju povratka Mesije za kojeg se mole tri puta dnevno. Svjesno su odustali i od tehnoloških novotarija, a mobiteli su im košer, što znači da im je dostupan samo cenzurirani sadržaj.
Nemoguće je ne primijetiti Haredime. Tradicionalne nošnje čine da izgleda kao iz nekog drugog doba. Muškarci nose crne hlače do koljena i duge crne kapute, s pojasom na resama, bijele dokolenice i crne svečane cipele. I kape, za koje navlake izgledaju kao one za pristojnu gitaru. I bočne brave koje vire ispod njih, a koje Židovi ne odsijecaju prema zapovijedi Tore.
Pozornost privlače i žene, koje su u ovoj grani judaizma izrazito podređene muškarcima. Udane žene briju glave i nose perike kao rezultat vjerskog zakona koji zabranjuje molitvu pred ženama gole kose. U početku su šalovi bili dovoljni, ali tradicija je krenula dalje. Čak i za vrućih dana, Židovke nose najlonske čarape kako ne bi izložile svoju kožu strancima. Njihova odjeća mora biti skromna, suzdržana, a perika ne smije biti duža od ramena.
Ne pitajte je li to vrijedno toga. Idite, uvjerite se sam, ali poštuj ono što tamo nađeš. I budite spremni na sve. Dječji pogledi, upiranje prstom za “drugačiji” outfit, deseci perika koje pozivaju u dućane uz cestu, a u najgorem slučaju i bacanje kamenja na pogled fotoaparata ili telefona uperenog u haside. Očekujte svijet u kojem je vrijeme gotovo stalo. I iako ortodoksni Židovi žive u ovom mjestu i smatraju ga svojim domom, mnogi od njih još uvijek ne priznaju državu Izrael i to je najveći paradoks od svih.
Poslije kiše uvijek izađe sunce
Jedan sat i četrdeset dvije minute. Toliko mi je trebalo da stignem do vrha Maslinske gore, odakle se pruža spektakularan pogled na Stari grad. Okupani suncem na zalasku, pješčani zidovi izgledaju kao s najljepše razglednice. Zid plača, mjesto gdje je položeno tijelo Isusa Krista, sljedeće postaje križnog puta i muslimanska Kupola na stijeni, prekrivena prostranstvom neba s kraljevskim nijansama zlata. Zar ovako izgleda raj?
Željela bih da mogu zaustaviti vrijeme upravo sada. Ipak na trenutak. Međutim, kod mojih nogu postoji mjesto koje to dopušta. Upravo ovdje, na najskupljem groblju na svijetu okrenutom prema cijelom gradu Jeruzalemu, dogodit će se smak svijeta i Posljednji Sud. U to gorljivo vjeruju Židovi i muslimani, kojima je ukop ovdje najiskreniji san.
Svatko želi biti prvi u redu za spas. Koliko biste bili spremni platiti za ovaj prioritet? Postoji li cijena čekanja na vrata raja? U ovom slučaju iznosi sežu i do nekoliko milijuna dolara, što djeluje apsurdno, au isto vrijeme i fascinantno, i apsolutno nije pretjerano tumačenje.
Šabat… Šalom!
Kako kaže jedna od 10 Božjih zapovijedi, svetkuj sveti dan. U Izraelu je to vrijeme od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu. Vjerovali ili ne, subotom nećete raditi ništa. Bukvalno. Riječ je o svojevrsnoj nekomercijalnoj nedjelji u premium verziji koja ograničava ne samo rad trgovina, već i bilo kakvog javnog prijevoza, državnih institucija, a kod ortodoksnih Židova i bankomata ili … dizala.
Može se steći dojam da se tada ulazi u sasvim drugu razinu inicijacije. Šabat je uveo vrlo restriktivna pravila koja stanovnici poštuju, iako ih mogu i prekršiti. Uostalom, to je židovska tradicija, pa je ne slijede muslimani, koji u Jeruzalemu rado nude vožnje, kupovinu u trgovini ili druge atrakcije. Tako se živi u gradu tri vjere. Ako vam neka pravila ne odgovaraju, uvijek možete koristiti druga.
Neki uspoređuju Jeruzalem s Bangkokom, drugi kažu da ga ili volite ili mrzite. Za neke je komercijalan, za druge mističan i pun jedinstvenih mjesta na zemlji. Za mene beskrajna, individualnog karaktera, puna kontrasta, koja vam omogućuje da se ludo zaljubite u sebe, inspirativna, koja vam omogućuje da iskusite ono što nam se često čini nedostižnim. Magija. Ovako se osjeća Jeruzalem kada mu otvorite sva osjetila.
