Ispostavilo se da ono što najviše iznenađuje u vezi Amalfija je to što u potpunosti opravdava svoju reputaciju. La dolce vita je ovdje svakodnevica, a pogledi uživo oduzimaju dah još više nego na slikama. Niti jedna fotografija ne može dočarati šarm i klimu Amalfijske obale. Samo ih morate vidjeti svojim očima. Stoga smo odlučili napraviti brzi izlet s početkom u Napulju.
Napulj
“O sole mio!” svugdje se ovdje čuje. Ovu pjesmu nazivaju himnom Napulja – čuje se s otvorenih prozora stanova i automobila, rado je pjevaju i ulični svirači. Grad pod Vezuvom također je odlična polazna točka, npr. za Capri, Procidu ili, kao u našem slučaju, obalu Amalfi. Ovdje smo proveli samo 1 dan iu velikoj mjeri smo grad tretirali kao stanicu, a ujedno i početnu točku našeg putovanja po obali Amalfi. Naravno, Napulj možete posjetiti zbog čari ili atmosfere samog grada, pa čak i zbog originalne talijanske pizze. I mi smo malo prošetali.
Galerija Umberto I
Srce Napulja i galerija Umberto I, a imamo dojam da smo se preselili u Milano. Bez sumnje, sličnost s galerijom Vittorio Emmanuel II u Milanu nije slučajna. Obje su nastale u isto vrijeme, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u doba gospodarskog i umjetničkog procvata Italije. Na ulazu u galeriju susrećemo nizove elegantnih dućana koji mame bogatstvom i sjajem. Ali ovdje nam pažnju ne privlače trgovine, već šareni mozaici pod nogama, visoke arkade i staklene kupole kroz koje se probijaju sunčeve zrake. Šetajući dućanima i kafićima uvidjeli smo čar ovog mjesta. To je način na koji se umjetnost lijepo spaja s trgovinom, a tradicija susreće s modernim.
Neptunova fontana na trgu Municipio
Ova fontana iz 1600. godine prava je putnica. Već je 8 puta mjenjala svoje mjesto, seleći s jednog napuljskog trga na drugi. Od 2015. kip se nalazi na trgu Municipio. Ovdje imamo morska čudovišta, tritone, dupine, au središtu fontane, na stijeni, dvije nimfe i dva satira koji trozubom drže Neptuna. Rimski bog mora poistovjećuje se s poviješću Napulja kao važne luke. Spomenik se odnosi na bogatstvo prirodnih resursa grada koji su donijeli razvoj i prosperitet regiji.
Napuljska luka
Šetnja bučnim, uskim ulicama Napulja pokazala nam se pomalo napornom. Mir pronalazimo u luci, uz samo more. Sjedamo na kamenje da se odmorimo od gradske vreve. A ovdje je lijepo – imamo pogled na cijeli zaljev i siluetu Vezuva koja se nadvija nad gradom, a nad njim se nadvija nježna para. Nismo bili jedini koji su ovdje odlučili doći do daha jer je to poznato izletište. Mnogi su ljudi odlučili uzeti napuljsku pizzu i pojesti je ovdje s pogledom na zaljev.
Sorrento
Legenda kaže da su u davna vremena vode koje okružuju ovaj grad bile nastanjene sirenama koje su svojim pjevom mamile mornare na hridi. Ovaj put Sorrento je i nas namamio. Zapravo, grad ne pripada amalfijskoj obali, ali je jednako bajkovit i atmosferičan, čak bi se mogao natjecati i sa samim Positanom. Daleko od turističke vreve, Sorrento se doima kao blago koje mnogi zanemaruju. Lutajući pitoresknim ulicama, prolazeći pored malih pekarnica, mirišući na limun i svježa peciva, u potpunosti smo naučili što znači “slatko ne radeći ništa”. U tome nas je spriječila čak i gužva i činjenica da smo ovdje mogli provesti samo jedan dan.
Piazza S. Antonio
Svi putevi vode u Rim, ali u Sorrentu vode na Piazzu S. Antonino. Srce je grada, orijentir za svakog putnika, ali i pravi raj za ljubitelje kave, svježeg kruha i vrhunske talijanske kuhinje. Kada sjednemo u neki od kafića osjetimo domaću atmosferu i osjetimo puls grada. Prvo zapažanje – ovdje je puno čišće nego u Napulju. Drugo, okruženi smo prekrasnom vegetacijom – ravnomjerno podrezanom travom, šarenim cvijećem, palmama i stablima limuna.
I Giardini Di Cataldo
Ovako smo zamišljali poznati „Tajni vrt“ iz romana F. Hodgsona Burnetta koji smo čitali u osnovnoj školi. „Mora da ima puno magije na svijetu, ali ljudi ne znaju kako izgleda“ – čitamo u romanu. Šetajući pod krošnjama stabala limuna mogli bismo se osjećati kao njegovi heroji, jer doista – ovo mjesto ima nešto čarobno u sebi. Stabla su savijena od limuna, a njihov intenzivan miris osjeća se u zraku. Osim toga, tu je bujna zelena vegetacija, šareno cvijeće, rascvjetano drveće i vinova loza koja raste na zidovima. Burnett u svom romanu piše da “nitko ne mora biti ćudljiv kad ima tako lijepo cvijeće oko sebe i toliko divnih divljih biljaka koje se penju i vise ovdje.” Moramo priznati da je bio u pravu – tijekom našeg posjeta Giardini Di Cataldo vrijeme kao da je usporilo te nam dalo prostora za opuštanje i punjenje baterija.
Piazza Tasso i Dolina Mlinova
Unatoč svom imenu, trg Tasso samo je prilično prometno raskrižje. Puno zanimljiviji od samog trga su brojni restorani, kafići, suvenirnice (npr. Fattoria Terranova) i barovi (poput poznatog Bara Fauno), koji se nalaze u svakoj ulici i uličici. Tu je i kip najpoznatijeg pjesnika iz Sorrenta, Torquata Tassa, koji je navodno ovdje pronašao inspiraciju za svoje pjesme. Usput, vrijedi otići u Dolinu Mlinova- samo 10 minuta hoda od trga Tasso
Ovdje su već u 13. stoljeću divovski mlinovi prerađivali žito. Njihove ruševine i karakteristični okomiti kameni zidovi koji okružuju dolinu sačuvani su do danas. Trenutno se ovdje miješa povijest mlinarskog zanata s ljepotom prirode. Dolina nas podsjeća na karakter klanca El Tajo u Rondi. Oba mjesta su klanci, kroz oba teku rijeke i oba impresioniraju svojim okomitim formacijama. Međutim, Dolina Mlinova ima intimniji karakter i okružena je gustom vegetacijom koja joj daje tajanstvenu auru.
Hotel Bellevue Syrene
Na rubu litice, poput krune na vrhu Sorrenta, stoji hotel i restoran Bellevue Syrene. Terase ukrašene kaskadnim bugenvilijama i panoramskim pogledom na kobaltno Tirensko more zaštitni su znak ove nekretnine. Plus skulpture, antikviteti, dizajnerski namještaj i nezemaljski vrt. Puna je bujnog zelenila i raznobojnog cvijeća. Okružene grmljem nalaze se biste u antičkom stilu.
U zraku je puhao blagi morski povjetarac, au pozadini je svako malo kroz glatku površinu vode prolazio motorni čamac. Objekt s 5 zvjezdica zna uplašiti cijenama smještaja (pogotovo u sezoni!), pa smo odlučili otići ovdje na ručak. S obzirom na kvalitetu jela, uređenja i usluge, cijene u restoranu i kafiću nisu nimalo pretjerane. Naše najveće zadovoljstvo bio je sorentski desert – Delizia al Limone, doslovno “slatkoća od limuna”. Nježni biskvit kupolastog oblika preliven je sirupom na bazi limoncello likera. Slatkoću daje krema od limuna kojom se prelije i puni kolač. Često se posipa i limunovom koricom. Nije ni čudo, s obzirom da Sorrento nazivaju gradom limuna.
Cesta SS 163
Proteže se duž obale, vodi kroz visoke litice i otkriva sve više i više prekrasnih pogleda. Dodatna atrakcija, koja pomalo narušava ovu amalfijsku idilu, je često trubljenje. Cesta je toliko uska da vozači moraju signalizirati da se približavaju zavoju kako bi im napravili mjesta.
Tu i tamo prolazimo pored brojnih vidikovaca. Isplati se svratiti do njih, jer, prije svega, pogledi zadivljuju. Drugo – tu su štandovi sa svježom hranom, domaćim rukotvorinama ili specijalitetima poznatim na obali. Naći ćemo keramiku, granitu, gelato, limoncello, deserte s limunom, pa čak i limun. Ovdje možete upoznati domaće ljude koji rado dijele tajne svakodnevnog života na obali Amalfija.
Vlasnik jednog od tih štandova, Salvatore, prava je slavna osoba. Vrlo rado razgovara s turistima, pa im čak pomaže u snimanju videa i fotografiranju sa svojim štandom u glavnoj ulozi. Štand zaista plijeni pažnju bojama svježeg voća, povrća i dekoracija. Međutim, sam Salvatore postao je legendaran i zbog njega dolazi toliko mnogo putnika. Štoviše, kako se sam vlasnik hvali, njegov je štand najinstagramabilniji od svih pored kojih prolazite na ruti, a dodatno se može pohvaliti i prekrasnim pogledom na Positano.
Positano
Pastelne kolibe priljubljene su uz strme litice, ostavljajući dojam da se nadvijaju nad Tirensko more. Slika je to koja se svidjela slavnim osobama i turistima iz cijelog svijeta. Kao rezultat popularnosti među slavnim osobama, glavna (i vjerojatno jedina) mana Positana su cijene. Dobro rješenje za malu uštedu je rezervirati hotel u obližnjem gradu. Odabrali smo Minori, koji nas je pak podsjetio na Madeiru. Od Positana je bilo 40 minuta vožnje kroz (opet) ulice s prekrasnim pogledom.
Sam Positano je malen, a na njegovom području koncentrirane su tisuće, ako ne i deseci tisuća turista. Kao rezultat toga, Positano se čini živahnijim od Sorrenta. Ipak, odlučili smo usporeno posjetiti ovaj čarobni kutak i opet okusiti slast nečinjenja. Usredotočili smo se na kušanje lokalne kuhinje i divljenje obali.
Crkva Santa Maria Assunta
Keramika koja izgleda kao kolačići s glazurom? To je majolika, odnosno talijanska fajansa iz 12. i 13. stoljeća – šarena i ručno ukrašena. Kupola Santa Maria Assunta prekrivena je majolikom. Uzorak se sastoji od žutih, zelenih i plavih pločica koje svjetlucaju na plavom nebu. S trga ispred hrama možemo vidjeti pročelje zgrade i zvono iz 13. stoljeća, a da biste vidjeli kupolu morate se pomaknuti malo više. Crkva Santa Maria Assunta također je poznata znamenitost zbog svog položaja. Nalazi se u centru Positana, na rubu litice, nedaleko od glavne plaže.
Marina Grande i plaža Fornillo
Pogled ravno s razglednice? Ovdje je. Uz 300 metara dugu plažu, koja se nalazi gotovo nasuprot arhipelaga Li Galli, nalaze se brojni restorani i barovi te poznata diskoteka Music On the Rocks. Plaža je postala središte društvenog života grada, gdje se lokalno stanovništvo susreće s turistima i svjetskim zvijezdama. Marina Grande ima dva plaćena kupališta s ležaljkama, suncobranima i drugim sadržajima. Također postoji besplatno područje na strani marine gdje možete unajmiti brod za odlazak na Capri ili posjetiti obližnje uvale.
Što ako ste odabrali intimnije i mirnije mjesto? Slijedeći slikovitu stazu od Marine Grande dolazimo do plaže Fornillo. Tiše je, manje gužve, a opet jednako lijepo. Plaža je okružena liticama i voda ovdje djeluje još tirkiznije nego na glavnoj plaži.
Pogled na obalu
Ono što u Positanu najviše impresionira je, naravno, obala. Naš cilj posjeta Positanu bio je zasititi oči ovim jedinstvenim pogledom na visoke šarene kuće. Ipak, veličanstvena priroda ovog mjesta najbolje se vidi izdaleka. Jedan od načina je izlet brodom, posebno navečer ili tijekom zalaska sunca. Tijekom dana vrijedi posjetiti restoran ili bar iz kojeg se možete diviti obali u punom sjaju. Popularno mjesto s takvim pogledom, koje smo i mi odabrali, je Li Galli Bar. Zamislite: ukusna talijanska tjestenina i limoncello, s Positanom u pozadini. Što više možete poželjeti?
Moglo bi se poželjeti više vremena za uživanje u atmosferi Amalfija. Imali smo samo 3 dana da otkrijemo sve te šarmantne kutke, pa je rent a car bio neophodan. Tijekom razgovora s lokalnim stanovništvom saznali smo da javni prijevoz ovdje savršeno funkcionira. Posjet Amalfiju korištenjem samo autobusa stoga je savršeno izvediv, pogotovo ako imate više vremena. Gradovi uz obalu su mali. Ne treba vam više od 1-2 dana da osjetite njihovu atmosferu i vidite najvažnija mjesta. Kad bismo mogli ostati dulje ovdje, radije bismo krenuli prema drugim gradovima, poput Ravella ili Salerna.
