Da biste bolje razumjeli španjolske običaje, samo pogledajte njezine tradicionalne proslave Uskrsa. Semana Santa, ili Veliki tjedan, vrijeme je kada su oči svijeta uprte prvenstveno u Andaluziju.
Andaluzija – domovina flamenka i uskršnjih procesija
Andaluzija je jedna od autonomnih zajednica u Španjolskoj, koja se nalazi u južnom dijelu zemlje. Sastoji se od 8 provincija od kojih su najveće Sevilla, Malaga, Cadiz i Granada. Zapravo, Andaluzija ima sve što može oduševiti turiste. Bogata povijest i spomenici koji su savršen primjer miješanja stilova i kultura – s vidljivim najvećim rimskim i arapskim utjecajima. Lijepo, sunčano vrijeme i lijepo uređen teren. Jer ovdje imamo planine, mora, oceane i pustinje!
Andaluzija ima mirisna stabla naranče, ali i miris tamjana. To su upečatljivi mozaici od azulejos pločica i poznati bijeli gradovi s kućama čija su pročelja izbijeljena vapnom. Radi se o laganom ispijanju vina i jedenju tapasa u nekoj od brojnih pubova. No iznad svega, Andaluzija je kolijevka flamenka i svečanih uskršnjih procesija.
Šarene procesije sastavni su dio proslave Uskrsa u Španjolskoj. Privlače mnoštvo stanovnika i turista iz cijelog svijeta. Zanimanje za spektakl je toliko da se smještaj u gradovima u kojima se odvija većina povorki rezervira i nekoliko mjeseci prije blagdana. Iako se uskršnjim procesijama može diviti u gotovo svakoj regiji Španjolske, njihov tijek može malo varirati. Najglasnije, najveće i najbrojnije misterijske predstave odvijaju se u Andaluziji, posebice u Sevilli, gdje ih se svake godine organizira nekoliko desetaka.
Procesije u Semana Santa
Iako je u Španjolskoj Uskrs vrijeme kada se više pažnje usmjerava na Kristovu muku nego na njegovo uskrsnuće, proslavu blagdana prati vedro raspoloženje i bogatstvo boja. Priča o Semana Santa u Španjolskoj ne može započeti drugačije – veliku ulogu u povorci imaju bratstva koja broje i do nekoliko tisuća članova. Oni su ti koji na svojim ramenima nose drvene platforme sa skulpturama svetih likova.
Sudjelovanje u procesiji za njih je velika čast, ali i svojevrsni pokornički put, kojim često prolaze bosi. Svako bratstvo pripada drugoj crkvi i dodijeljena im je boja odjeće. Većina bratovština registrirana je u Sevilli, a jedna od najstarijih je Hermandad de Silencio (osnovana 1340.).
Povijest bratstava je duga, a članstvo u njima tradicija je mnogih španjolskih obitelji. Možete pripadati bratstvu od ranog djetinjstva, ali to članstvo uključuje troškove koji uključuju: uključuju članarinu i potrebu pripreme posebne odjeće. Tijekom Semana Santa, svako bratstvo ide u procesiju do crkve na određeni dan, često pokrivajući rutu od nekoliko kilometara. Pripreme za procesiju traju i do cijele godine, a posebna se pažnja posvećuje manevriranju uskim, krivudavim ulicama gradova kako se ne bi oštetila platforma.
U bratstvu postoji hijerarhija. Što je duži staž, to se član može približiti svetim likovima tijekom procesije. Kao zanimljivost vrijedi dodati da je poznati glumac Antonio Banderas član jednog od bratstava u Malagi. Uskrsne procesije počinju na Cvjetnicu i traju cijeli tjedan, iako se u nekim regijama Španjolske organiziraju samo na Veliki četvrtak i Veliki petak.
Pokornici s kapuljačom, ili nazareni
Uskrsne procesije u Španjolskoj pomno su pripremana otajstva popraćena mirisom tamjana i zvucima bubnjeva i puhačkih instrumenata. Članovi bratovštine s kapuljačama nazivaju se nazareni. Odjeveni su u dugačke halje, a pažnju gledatelja privlače karakteristični kupasti šeširi s rupama za oči. Nazarećani imaju posebnu ulogu u procesiji. Jedni nose svijeće (često izlijevaju kapljice voska na ruke kao dio pokore), drugi nose knjige bratovštine, treći nose drvene križeve. Hodaju u ravnomjernim redovima, u ritmu glazbe. Ranije spomenute drvene platforme s vjerskim likovima nazivaju se pasos. Dragocjene barokne i renesansne figure ukrašene su ogrtačima, dok je sam pasos ukrašen cvijećem, svijećama i baldahinima.
Najvažnije figure, tj. one koje prikazuju, između ostalog, pokojni Isus ili Gospa koja plače dijamantnim suzama, dio su procesije na Veliki četvrtak i Veliki petak. Težina jedne platforme može doseći nekoliko stotina kilograma ili čak i više! Nose ga drugi članovi bratstva, costaleros, skriveni ispod konstrukcija i presvlačeći se u pauzama u procesiji. Trenutak predaha je i vrijeme kada zvuci glazbe prestanu, a tišinu prekine ton dirljive pjesme koju otpjeva profesionalni glazbenik na jednom od balkona. Mislim da nikoga neće iznenaditi vidljive note flamenka koje se pojavljuju tijekom izvedbe. Procesiju nadgleda meštar, koji također pokazuje put bratovštinama. Vrhunac svake procesije je unošenje oltara u crkvu.
Duž trase povorke okuplja se velik broj gledatelja, a vrijedi dodati da su na najvažnijim dionicama ceste postavljene posebne lože u kojima se mjesta plaćaju. Ostali stanovnici i turisti izmjenjuju divljenje povorci s posjetom nekom od barova ili pubova. Glasan je, obiteljski i šaren. Procesije se organiziraju i danju i noću, zbog čega mnogi Španjolci za to vrijeme odsustvuju s posla. Tradicija sudjelovanja u povorci prenosi se s koljena na koljeno, pa ne čudi prizor djece koja kasno u noć koračaju stopama bratovština.
Za neke je gledatelje proslava Semana Santa iznimno emotivno iskustvo, drugi u njoj primjećuju određenu teatralnost. Jedno je sigurno – riječ je o iznimno važnom dijelu španjolske kulture, a za same bratovštine trenutak koji su dugo čekali. Šarene, glasne povorke u Andaluziji razlikuju se od tiših povorki, na primjer u Valladolidu. Proslave Uskrsa u nekim regijama Španjolske također su povezane s običajem bičevanja. Pohađaju ga muškarci koji žele okajati svoje grijehe ili se iskupiti za tuđe grijehe. Bosonogi pokornici, odjeveni u bijele haljine, za sobom vuku metalne lance.
S druge strane, popularna tradicija u gradu Vergesu je Ples smrti, procesija u kojoj sudjeluju ljudi odjeveni u kosture. Proslava Uskrsa završava na Uskrsni ponedjeljak. Procesijama nema ni traga, a gradovi se vraćaju normalnom funkcioniranju. Pa, možda ne u potpunosti. Sevilla počinje pripreme za sljedeći praznik, Travanjsku tržnicu. Živjela fešta!
